• logo
  • osnovna stranica
  • Visoko sudsko i tužilačko vijeće
    Bosne i Hercegovine

    Idi na sadržaj
    BosanskiHrvatskiSrpskiСрпскиEnglish

    Bimal d.d. protiv Bosne i Hercegovine

    16.09.2021.

    Bimal d.d. protiv Bosne i Hercegovine, br. aplikacije 27289/17, 31.8.2021.

    Utvrđena povreda člana 6. stav 1 EK - Propust Suda da se aplikantu, kao stranci u upravnom sporu, dostave odgovori Konkurencijskog vijeća BiH učinilo je postupak nepravičnim.

    U cilju sprečavanja budućih sličnih povreda Konvencije, Ured zastupnika/agenta Vijeća ministara BiH pred Europskim sudom za ljudska prava zatražio je od VSTV-a BiH da o ovoj presudi obavijesti sve sudove u Bosni i Hercegovini, naročito one u čijoj nadležnosti su upravni sporovi i da osigura da sudovi usklade svoju praksu sa stavom Europskog suda za ljudska prava izraženim u presudi Bimal d.d. protiv BIH u pogledu neophodnosti da se strankama i u upravnom sporu dostavljaju podnesci suprotne strane podneseni sudu i da im se omogući izjašnjenje na te podneske.

    U predmetnom slučaju poduzeće Bimal d.d. (aplikant) se žalilo da je postupak sudskog preispitivanja pred Sudom Bosne i Hercegovine bio nepravičan. Aplikant se posebno žalio da je Sud Bosne i Hercegovine propustio da mu dostavi odgovore koje je Konkurencijsko vijeće BiH podnijelo tijekom postupka, te ga time lišio mogućnosti da se na njih izjasni. Europski sud za ljudska prava je utvrdio povredu člana 6. stav 1. Konvencije zbog povrede načela jednakosti stranaka u postupku. S obzirom da u vezi predmetnog slučaja postoji ustaljena praksa Europskog suda za ljudska prava, presudu je u ovom predmetu, a shodno čl. 28. st.1 tačka b. Konvencije donio komitet od tri suca, a ista je shodno čl. 28. st. 2. Konvencije konačna.

    Prevod presude Evropskog suda za ljudska prava, kao i presude domaćih sudova donesene u ovom predmetu možete preuzeti u prilogu. Iste su takođe dostupne i kroz bazu sudskih odluka.

    U relevantnom dijelu presude koji se odnosi na meritum predmeta Sud je naveo sljedeće:

    „38. Vraćajući se predmetnom slučaju, Sud prije svega zapaža da je dana 3.10.2013. i 5.01.2016. godine Konkurencijsko vijeće kao tužena strana u predmetnom postupku upravnog spora podnijelo odgovor na tužbu u upravnom sporu poduzeća aplikanta i na njegov zahtjev za preispitivanje presude Suda Bosne i Hercegovine od 16.11.2015. godine. U ovim odgovorima se traži da se tužba odbije, te da se odbije zahtjev za preispitivanje. Oni također sadrže navode o materijalnim pitanjima koja se pokreću u ovom predmetu (vidi tačke 14. i 18. ove presude). Nije osporeno da ti odgovori nisu dostavljeni poduzeću aplikantu, te da ono stoga nije imalo priliku da se na njih izjasni.

    39. Sud nadalje zapaža da postoji spor između strana o tome da li je ovaj propust Suda Bosne i Hercegovine u skladu sa domaćim zakonom. U tom pogledu Sud ponavlja da njegov zadatak obično nije da preispituje relevantno pravo i praksu in abstracto, već da utvrdi je li način na koji su oni primijenjeni na aplikanta ili na koji su utjecali na njega, doveo do povrede Konvencije (vidi, među ostalim izvorima, Roman Zakharov protiv Rusije [VV], br. 47143/06, tačka 164., ESLJP 2015, i N.C. protiv Italije [VV], br. 24952/94, tačka 56., ESLJP 2002 X). Drugim riječima, on će nastojati da utvrdi, u svjetlu relevantne prakse prema članu 6. Konvencije, je li Sud Bosne i Hercegovine trebao dati priliku poduzeću aplikantu da se upozna sa odgovorima Konkurencijskog vijeća i da se na njih izjasni.

    40. Sud je više puta utvrdio da je u takvoj situaciji od malog značaja učinak koji je izjašnjenje stvarno imalo na presudu (vidi Steck-Risch i drugi protiv Lihtenštajna, br. 63151/00, tačka 57., 19.05.2005.) budući da je na stranama u sporu da kažu zahtijeva li neki dokument njihov komentar ili ne (vidi Ziegler protiv Švicarske, br. 33499/96, tačka 38., 21.02.2002.; Zahirović, citiran gore, tačka 43.). Ono što je ovdje posebno u pitanju jeste povjerenje parničnih stranaka u rad pravosuđa koje se, između ostalog, zasniva na njihovom znanju da su imale priliku izraziti svoje mišljenje o svakom dokumentu u spisu (vidi, na primjer, Ziegler, citiran gore). U vezi s argumentom vlade da je poduzeće aplikant moglo zahtijevati uvid u spis i tako se upoznati s argumentima suprotne strane, Sud primjećuje da je Sud Bosne i Hercegovine bio dužan pružiti priliku poduzeću aplikantu da se izjasni na podneske Konkurencijskog vijeća (Zahirović, citiran gore, tačka 48., s daljnjim referencama).

    41. Slijedi da je u predmetnom slučaju poštovanje prava na pravično suđenje, koje jamči član 6. stav 1. Konvencije, zahtijevalo da poduzeće aplikant dobije priliku da sazna za odgovor koji je podnijela suprotna strana, te da se na njega izjasni (vidi Steck-Risch i drugi, citiran gore, tačka 58.; Zahirović, citiran gore, tačka 49.). Međutim, poduzeće aplikant nije dobilo tu priliku. 12. Sud je često nalazio povrede člana 6. stav 1. Konvencije u predmetima koji su pokretali pitanja slična onome u predmetnom slučaju (vidi, na primjer, Bartenbach protiv Austrije, br. 39120/03, tačke 32.-34., 20.03.2008., i Zahirović, citiran gore, tačke 44.-50.). Nakon što je ispitao sve materijale koji su mu podneseni, Sud smatra da vlada nije predočila bilo kakvu činjenicu ili argument koji bi ga mogao uvjeriti da donese drukčiji zaključak u predmetnom slučaju.

    43. Stoga je u predmetnom slučaju došlo do kršenja člana 6. stav 1. Konvencije zbog povrede načela jednakosti stranaka u postupku.“

    Sud je dosudio aplikantu 900 eura za nematerijalnu štetu i 1500 eura na ime troškova i izdataka.

    Presuda je objavljena na internet stranici Europskog suda za ljudska prava (http://www.echr.coe.int) dana 31. avgusta 2021. godine, te se računa da je tog dana dostavljena Bosni i Hercegovini. 

    Prikazana vijest je na:
    Povratak na vrh

    Bimal d.d. protiv Bosne i Hercegovine

    16.09.2021.

    Bimal d.d. protiv Bosne i Hercegovine, br. aplikacije 27289/17, 31.8.2021.

    Utvrđena povreda člana 6. stav 1 EK - Propust Suda da se aplikantu, kao stranci u upravnom sporu, dostave odgovori Konkurencijskog vijeća BiH učinilo je postupak nepravičnim.

    U cilju sprečavanja budućih sličnih povreda Konvencije, Ured zastupnika/agenta Vijeća ministara BiH pred Europskim sudom za ljudska prava zatražio je od VSTV-a BiH da o ovoj presudi obavijesti sve sudove u Bosni i Hercegovini, naročito one u čijoj nadležnosti su upravni sporovi i da osigura da sudovi usklade svoju praksu sa stavom Europskog suda za ljudska prava izraženim u presudi Bimal d.d. protiv BIH u pogledu neophodnosti da se strankama i u upravnom sporu dostavljaju podnesci suprotne strane podneseni sudu i da im se omogući izjašnjenje na te podneske.

    U predmetnom slučaju poduzeće Bimal d.d. (aplikant) se žalilo da je postupak sudskog preispitivanja pred Sudom Bosne i Hercegovine bio nepravičan. Aplikant se posebno žalio da je Sud Bosne i Hercegovine propustio da mu dostavi odgovore koje je Konkurencijsko vijeće BiH podnijelo tijekom postupka, te ga time lišio mogućnosti da se na njih izjasni. Europski sud za ljudska prava je utvrdio povredu člana 6. stav 1. Konvencije zbog povrede načela jednakosti stranaka u postupku. S obzirom da u vezi predmetnog slučaja postoji ustaljena praksa Europskog suda za ljudska prava, presudu je u ovom predmetu, a shodno čl. 28. st.1 tačka b. Konvencije donio komitet od tri suca, a ista je shodno čl. 28. st. 2. Konvencije konačna.

    Prevod presude Evropskog suda za ljudska prava, kao i presude domaćih sudova donesene u ovom predmetu možete preuzeti u prilogu. Iste su takođe dostupne i kroz bazu sudskih odluka.

    U relevantnom dijelu presude koji se odnosi na meritum predmeta Sud je naveo sljedeće:

    „38. Vraćajući se predmetnom slučaju, Sud prije svega zapaža da je dana 3.10.2013. i 5.01.2016. godine Konkurencijsko vijeće kao tužena strana u predmetnom postupku upravnog spora podnijelo odgovor na tužbu u upravnom sporu poduzeća aplikanta i na njegov zahtjev za preispitivanje presude Suda Bosne i Hercegovine od 16.11.2015. godine. U ovim odgovorima se traži da se tužba odbije, te da se odbije zahtjev za preispitivanje. Oni također sadrže navode o materijalnim pitanjima koja se pokreću u ovom predmetu (vidi tačke 14. i 18. ove presude). Nije osporeno da ti odgovori nisu dostavljeni poduzeću aplikantu, te da ono stoga nije imalo priliku da se na njih izjasni.

    39. Sud nadalje zapaža da postoji spor između strana o tome da li je ovaj propust Suda Bosne i Hercegovine u skladu sa domaćim zakonom. U tom pogledu Sud ponavlja da njegov zadatak obično nije da preispituje relevantno pravo i praksu in abstracto, već da utvrdi je li način na koji su oni primijenjeni na aplikanta ili na koji su utjecali na njega, doveo do povrede Konvencije (vidi, među ostalim izvorima, Roman Zakharov protiv Rusije [VV], br. 47143/06, tačka 164., ESLJP 2015, i N.C. protiv Italije [VV], br. 24952/94, tačka 56., ESLJP 2002 X). Drugim riječima, on će nastojati da utvrdi, u svjetlu relevantne prakse prema članu 6. Konvencije, je li Sud Bosne i Hercegovine trebao dati priliku poduzeću aplikantu da se upozna sa odgovorima Konkurencijskog vijeća i da se na njih izjasni.

    40. Sud je više puta utvrdio da je u takvoj situaciji od malog značaja učinak koji je izjašnjenje stvarno imalo na presudu (vidi Steck-Risch i drugi protiv Lihtenštajna, br. 63151/00, tačka 57., 19.05.2005.) budući da je na stranama u sporu da kažu zahtijeva li neki dokument njihov komentar ili ne (vidi Ziegler protiv Švicarske, br. 33499/96, tačka 38., 21.02.2002.; Zahirović, citiran gore, tačka 43.). Ono što je ovdje posebno u pitanju jeste povjerenje parničnih stranaka u rad pravosuđa koje se, između ostalog, zasniva na njihovom znanju da su imale priliku izraziti svoje mišljenje o svakom dokumentu u spisu (vidi, na primjer, Ziegler, citiran gore). U vezi s argumentom vlade da je poduzeće aplikant moglo zahtijevati uvid u spis i tako se upoznati s argumentima suprotne strane, Sud primjećuje da je Sud Bosne i Hercegovine bio dužan pružiti priliku poduzeću aplikantu da se izjasni na podneske Konkurencijskog vijeća (Zahirović, citiran gore, tačka 48., s daljnjim referencama).

    41. Slijedi da je u predmetnom slučaju poštovanje prava na pravično suđenje, koje jamči član 6. stav 1. Konvencije, zahtijevalo da poduzeće aplikant dobije priliku da sazna za odgovor koji je podnijela suprotna strana, te da se na njega izjasni (vidi Steck-Risch i drugi, citiran gore, tačka 58.; Zahirović, citiran gore, tačka 49.). Međutim, poduzeće aplikant nije dobilo tu priliku. 12. Sud je često nalazio povrede člana 6. stav 1. Konvencije u predmetima koji su pokretali pitanja slična onome u predmetnom slučaju (vidi, na primjer, Bartenbach protiv Austrije, br. 39120/03, tačke 32.-34., 20.03.2008., i Zahirović, citiran gore, tačke 44.-50.). Nakon što je ispitao sve materijale koji su mu podneseni, Sud smatra da vlada nije predočila bilo kakvu činjenicu ili argument koji bi ga mogao uvjeriti da donese drukčiji zaključak u predmetnom slučaju.

    43. Stoga je u predmetnom slučaju došlo do kršenja člana 6. stav 1. Konvencije zbog povrede načela jednakosti stranaka u postupku.“

    Sud je dosudio aplikantu 900 eura za nematerijalnu štetu i 1500 eura na ime troškova i izdataka.

    Presuda je objavljena na internet stranici Europskog suda za ljudska prava (http://www.echr.coe.int) dana 31. avgusta 2021. godine, te se računa da je tog dana dostavljena Bosni i Hercegovini.